Opće međunarodne norme, konvencije i preporuke

Civilno je korištenje nuklearne energije postalo sve podložnije vrlo pažljivom i sve detaljnijem međunarodnom dogovaranju i nadzoru, a posebice se to odnosi na zbrinjavanje radioaktivnog otpada koji nastaje u tim djelatnostima. To nije posljedica osobito dinamičnog razvoja toga područja, niti značajnog porasta količina RAO-a, nego velikog povećanja senzibilnosti javnog mnijenja i percepcije rizika vezanih uz te djelatnosti i otpad koji generiraju.

Sustav uspostave međunarodnih pravila, temeljen na pravno obvezujućim konvencijama, te preporukama uglednih stručnih organizacija i promoviranju dobre prakse, u ovome je području dosegao visoke standarde kao u malo kojoj drugoj djelatnosti, te je dao veliki doprinos očuvanju i perspektivama civilnih primjena radionuklida. Za postupanje s radioaktivnim otpadom najznačajnija je Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz 1997. godine (Zakon o potvrđivanju Zajedničke konvencije „Narodne novine – Međunarodni ugovori„ br. 3/99). Hrvatska, kao i druge zemlje pristupnice, podnosi redovite izvještaje (i sudjeluje na sastancima na kojima se razmatraju) o napredovanju u primjeni Konvencije. Izvještaji (između ostalog) opisuju razvoj planova za zbrinjavanje RAO-a i ING-a iz NE Krško (samostalno ili zajedno sa Republikom Slovenijom), a u preambulu Konvencije ugrađena je i odredba koja dopušta – iznimno od općeg načela zbrinjavanja u zemlji porijekla – da se čak i ukupni otpad iz NEK-a zbrine u Hrvatskoj:

„U određenim uvjetima, sigurno i učinkovito zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada može biti poduprto ugovorima između ugovornih stranaka za korištenje postrojenja jedne od njih a za dobrobit ostalih ugovornih stranaka, posebno u slučajevima kada otpad dolazi iz zajedničkih projekata.“

Hrvatska se u pripremi Konvencije zalagala za to da zbrinjavanje RAO-a i ING-a na teritoriju druge države može biti pravdano i gospodarskim, a ne samo sigurnosnim razlozima. Kasnije, u Međudržavnom ugovoru o NEK-u, također se traži da zbrinjavanje otpada treba planirati na siguran, ali i gospodarski učinkovit način.

Zajedničkom konvencijom općenito su osnažene i precizirane poznate preporuke međunarodnih skupova i uglednih stručnih organizacija, kako bi dobile pravno obvezujuću snagu. Među njima su, u preambuli, osobito istaknute najrelevantnije preporuke koje je formulirala Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA):

Misiju standardizacije sigurnosti i zaštite IAEA je osobito usmjeravala prema zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama, napose kroz projekte stručnog usavršavanja i tehničke suradnje. A posebnu pažnju usmjerava i na specifični slovensko-hrvatski slučaj suvlasništva nad NEK-om te kroz projekte tehničke suradnje daje stalnu podršku planiranju razgradnje NEK-a i zbrinjavanja njezinog radioaktivnog otpada.

hrCroatian

Korištenjem stranice Fond NEK pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne. Uporaba ‘kolačića’ (Cookie policy)

Skip to content