Održana Međunarodna konferencija o sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada

U organizaciji Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u tjednu od 21. do 25. studenog 2016. godine održana je Međunarodna konferencija o sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada. Svrha konferencije je naglasiti važnost integralnog dugoročnog pristupa zbrinjavanju radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva te omogućiti razmjenu informacija i iskustava zemalja članica IAEA posebno u planiranju sigurnog zbrinjavanja radioaktivnog otpada prije odlaganja i sigurnosti odlaganja.

Na Konferenciji je prisustvovalo 276 stručnjaka i promatrača iz 63 zemlje, Europske unije, IAEA i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Svjetske nuklearne asocijacije (WNA).

Rad Konferencije organiziran je u više sekcija: 1) Nacionalna politika, strategija i okvir za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, 2) Zbrinjavanje prije odlaganja – obrada otpada, 3) Zbrinjavanje prije odlaganja – skladištenje otpada, 4) Odlaganje vrlo nisko radioaktivnog otpada (VNRAO) i nisko radioaktivnog otpada (NRAO), 5) Odlaganje srednje radioaktivnog otpada, 6) Odlaganje zatvorenih iskorištenih radioaktivnih izvora, 7) Odlaganje visoko radioaktivnog otpada (VRAO) i istrošenoga nuklearnog goriva (ING) koji je proglašen otpadom te 8) Zbrinjavanje radioaktivnog otpada nakon nesreća: iskustva i pripravnost.

Ukupno je održano 45 predavanja, a na kraju svake tematske cjeline održana je generalna rasprava na kojoj su predavači odgovarali na pitanja sudionika. Tijekom cijelog vremena Konferencije trajala je i poster sekcija, s 80 obrađenih tema podijeljenih po cjelinama koje su pratile sekcije konferencije.

Raspored sekcija, predavanja i postera s Konferencije može se pogledati na službenoj stranici Konferencije.

Međunarodna konferencija o sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada održana je 16 godina nakon zadnje IAEA-ine Konferencije o zbrinjavanju radioaktivnog otpada u Cordobi, Španjolska. U tom razdoblju postignut je napredak u sigurnosti zbrinjavanja otpada, razvoju novih tehnologija i standarda. Safety case (sigurnosni koncept ili studija) koji promovira IAEA za sve faze zbrinjavanja radioaktivnog otpada, primjenjuje se sve više kao osnova za dugoročno sigurno zbrinjavanje otpada. Uspostava postrojenja za dugoročno i trajno zbrinjavanje radioaktivnog otpada, a posebno visoko radioaktivnog otpada i ING-a mora se planirati unaprijed i dugoročno. Dulji vremenski period omogućuje dubinske analize, pažljivo projektiranje i tehničke detalje potrebne za ishođenje dozvola i suglasnosti te uključivanje svih dionika u cijeli proces.

Nacionalni programi omogućuju definiranje dugoročnih ciljeva i potreba za zbrinjavanjem, razgradnjom postrojenja i sanacijom lokacija te cjeloviti pristup sigurnom zbrinjavanju radioaktivnog otpada. U njima se definiraju tokovi otpada, okvirni rokovi i troškovi, uzimajući pri tome u obzir sigurnost, fizičku zaštitu, mjere zaštite ljudi i okoliša te sigurnost za dionike i opću javnost. Klasifikacija otpada se razlikuje u pojedinim zemljama, ali je većinom usmjerena na potrebne objekte za sigurno zbrinjavanje otpada. Dugoročno skladištenje prepoznato je kao važna (među)faza do konačnog sigurnog odlaganja otpada, pri čemu neke zemlje prepoznaju mogućnost regionalnih i/ili multinacionalnih rješenja. Preporučeno je jasnije definirati načine klasifikacije otpada, koncepte reverzibilnosti planova i dohvatljivosti (retrievability) otpada.

Kod planiranja sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, naglasak treba dati na operativnu sigurnost planiranih i postojećih postrojenja. Predlaže se iskoristiti dosadašnja iskustva za razvoj smjernica kojima bi se ojačali sigurnosni koncepti u nacionalnim programima.

Optimizacija je temelj sustava radiološke sigurnosti i treba se koristiti za usporedbu doza zračenja i dugoročne sigurnosti odabranih rješenja. Međutim optimizacija se može u širem smislu koristiti i kod politike zbrinjavanja radioaktivnog otpada uzimajući u obzir sve aspekte (radiološke i konvencionalne, sociološke i gospodarske).

Sigurnosne analize su osnova za ocjenu dugoročne sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada i njima se potvrđuje da primijenjene tehnike i mjere zaštite osiguravaju da razina doza ostane ispod propisanih vrijednosti. Preporučuje se da budu izvedene na način da omoguće bolje razumijevanje i uključivanje svih dionika, pogotovo u slučaju dostupnosti postrojenja ili aktivnosti, sprječavanju utjecaja na zdravlje budućih generacija i okoliš te cijeli ciklus zbrinjavanja radioaktivnog otpada (pristup od kolijevke pa do groba).

Naglašena je obveza nacionalnih regulatornih tijela (regulator), čija su uloga i nezavisnost posebno važne kod planiranja i licenciranja odlagališta radioaktivnog otpada. Pri tome je važan angažman regulatora i aktivno komuniciranje s dionicima i operaterom, u potvrđivanju primjene mjera sigurnosti, konzistentnosti licenciranja i stvaranju povjerenja prilikom svih faza licenciranja postrojenja.

Izuzetno je važan pravi i iskreni angažman dionika, kao i rano uključivanje nadležnog tijela, prijenos znanja i poštovanje vrijednosti i tradicija populacije te zaštita okoliša u područjima prihvatljivim za smještaj postrojenja za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Također, mora biti jasno koje su posljedice ukoliko se ne provedu planirane aktivnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

U planovima postupanja u slučaju nesreća potrebno je unaprijed planirati zbrinjavanje radioaktivnog otpada koji može nastati, kao i sudionike, načine postupanja, kriterije sanacije, tehnička rješenja i mogućnosti za odlaganje.

Više informacija preuzmite ovdje.